Postojim na ivici dva sveta, onog vidljivog koji ljudi dodiruju rukama
i onog tihog, unutrašnjeg, koji se dodiruje dušom.
Moje ime je VESNA,
ali moje unutrašnje ime, ono koje se budi kada ćutim i slušam,
jeste Shal-El,
zvuk koji nije izgovoren, već zapamćen.
Ja sam ona koja hoda kroz senke
da bi pronašla svetlost,
ona koja se spušta u tamu
da bi iz nje ponela snagu.
U mom životu nije bilo slučajnosti.
Ni padovi.
Ni trenuci tišine.
Ni pukotine u srcu.
Sve je bilo poziv, ne da postanem druga,
već da se setim ko sam oduvek bila.
Nosim u sebi sećanja koja ne pripadaju samo ovom životu.
Sećanja na hramove, na geometrije, na svetlosne spirale
koje se bude kada zatvorim oči.
Nosim intuiciju koja me vodi tačno tamo gde treba da budem,
čak i onda kada moj um ne zna kuda idem.
Zato sam ovde.
Da podelim put povratka sebi.
Da pokažem da je ranjivost sila,
da je tišina učitelj,
i da svako od nas u sebi skriva vrata koja vode mnogo dalje,
nego što nam je ikada rečeno.
Moja misija nije da te učim.
Moja misija je da te podsetim.
Tvoje svetlosti.
Tvoje snage.
Tvoje istine.
Jer ako sam nešto naučila na svom putu,
to je da se svetlost ne nalazi spolja,
ona se vraća iznutra prema spolja,
svaki put kada se usudiš da pogledaš u svoje dubine.
Ja sam tu da te pratim na tom putu.
Ne kao učitelj.
Ne kao vodič.
Već kao neko ko je prepoznao tvoju dušu
pre nego što si ti prepoznala sebe.
Dobrodošla u svoj povratak.