Nastalo je u pukotini
u kojoj se svet ne deli na ovde i tamo,
u trenutku kada se oblik još nije odlučio
šta će postati.
Nije pisano rukom.
Pisano je povlačenjem svetlosti
kroz tamu koja pamti.
Ovde reči nemaju težinu.
One su prolaz.
Ono što nosi značenje
ostaje neizgovoreno.
Ako se nešto u tebi pomeri
dok ovo prolazi kroz pogled,
to nije razumevanje.
To je sećanje.
Ovo nije poruka.
Ovo je znak
da se granice rastvaraju
kada ih niko ne drži.
Pisano je tamo
gde svetovi prestaju da se dodiruju
i počinju da se prepoznaju.